Mizofonija, izraz koji su skovali američki audiolozi Pawel i Margaret Jastreboff 2001., opisuje stanje u kojem pojedinci snažno reagiraju na određene zvukove poput žvakanja, lupkanja ili kašljanja, često doživljavajući povećanu razdražljivost, tjeskobu i ljutnju.

​

Jedan od najvećih izazova s kojima se suočavaju osobe s mizofonijom je nedostatak razumijevanja od strane obitelji, prijatelja i kolega. Kada je 2001. njihovo stanje konačno dobilo naziv i prepoznato kao problem, to je donijelo prijeko potrebno olakšanje i priznanje onima koji su bili pogođeni mizofonijom.

​

Međutim, sveobuhvatno rješenje za mizofoniju ostaje naizgled nedostižno, te je često ograničeno na korištenje slušalica ili razvijanje vještina suočavanja, a niti jedno od njih ne daje konačno rješenje za vrlo duboku i konstantnu patnju u suočavanju sa neželjenim zvukovima.

​

Ono što ja nudim je uistinu jedinstven pristup ovom problemu. Razumijem da je mizofonija, kao i svaki drugi izazov, često simptom dubljih problema. Zato se usredotočujem na prepoznavanje jedinstvenog podsvjesnog programiranja svakog klijenta koje je uzrokovalo razvoj mizofonije (ili bilo kakvu drugu senzornu osjetljivost). Kroz ovo razumijevanje, radim na oslobađanju i otpuštanju ovih temeljnih čimbenika, omogućujući pojedincima da žive život bez ograničenja uzrokovanih mizofonijom. Ovaj pristup je doveo do vrlo visoke stope uspjeha u mojoj praksi.